srijeda, 16.08.2006.
SAMICA U VEZI
Ljeto...I ono uskoro odlazi.Napušta me kao i svi.
Opet ostajem sama,baš kao i i uvijek? Poznato? Meni da!
I opet sama lutam ja ulicama Zagreba.
Naravno,čekam njega. Svog Dalmoša. Obećao je da će doći. A ja,sama,čekam ga,evo već više od godinu dana.
Glupa tučnjava lani na derbiju Dinamo-Hajduk.A onda ta glupa uvjetna. Ne daju nam da mi dođe.
On kaže da će doći najesen..To je rekao i lani kad sam ga ispratila na kolodvoru. A ja i dalje čekam...
Zato jer kaže da će doći...A nisam ni bila njegova toga ljeta,a ni ovoga.
Ponekad ne znam što bih sama sa sobom.Ponekad sam gruba.Ali često jako tužna. 
Često ga zamišljam pokraj sebe.Ljubi me,grli me,voli me.
Kažu da sam jako gruba,da nemam osjećaja,ali on u meni budi nešto novo.Veliku nježnost.I strast.Pali me.
Ponekad dok razgovaramo noću ja spustim ruku.Onda se prisjetim one noći ovoga ljeta kad me je lizao.Kako sam vlažna bila tada.
Evo me noci,
Stara prijateljice,
Opet njoj cu poci,
Niz duge puste ulice.
Tamo gdje strahovi prestaju,
Obraz mi grije njen dlan
Na njemu moje usne nestaju,
Beskrajno sam, uzdah joj znam.
Casti me noci, stara prijateljice.
U casu natoci, zudnju da mi slomije.
Zar nisam dovoljno gubio,
Tko ce izmjeriti bol.
Do ocaja ljubio, namjerno bjezao
Da bih se vracao.
Opet mi se budi tuga, tuga najveca.
Koju nosi snijeg s planina, vjetar ravnica.
Koga sad joj srce voli, kazi nek jos jace voli.
Idemo do dna, tuga ti i ja.
Pozdravljam te noci,
Stara prijateljice.
I ovaj krug ce proci,
Nece stic' me kajanje.
Sta je ovo proljece,
Spram njeznih godina.
Poziv njen me pokrece,
Cak i sa dna, isto izgleda.
